Ovaj dokument predstavlja rezultat regionalnog istraživanja sprovedenog u okviru projekta realizovanog u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori u periodu od aprila 2024. do juna 2025. godine. Cilj istraživanja bio je da se ispita veza između upotrebe informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) u kontekstu krijumčarenja migranata i normativnog i institucionalnog odgovora država potpisnica Konvencije o visokotehnološkom kriminalu, kao i njihove obaveze proistekle iz Protokola protiv krijumčarenja migranata.
Istraživanje je sprovedeno u dve faze. Prva faza bila je usmerena na terensko prikupljanje podataka, koje je uključivalo polustrukturisane intervjue sa migrantima, predstavnicima organizacija civilnog društva, kao i prikupljanje podataka putem online upitnika. Terenski rad se odvijao u različitim kontekstima, uključujući privremene prihvatne centre, mesta informisanja i podrške migrantima, kao i online platforme. U radu su primenjeni principi poverljivosti, dobrovoljnosti i zaštite podataka o ličnosti, uz puno poštovanje etičkih standarda u istraživanju ranjivih grupa. Upitnici i intervjui bili su zasnovani na analitičkom okviru definisanom u dokumentu Methodology for National Inputs on the Modalities of the Use of High Technology (‘ICT’) by Organized Criminal Groups and the Risks to which Migrants are Exposed, razvijenom u konsultaciji sa ekspertima iz oblasti krivičnog prava, bezbednosti, sajber-kriminala i ljudskih prava.
Istraživački tim je dokumentovao obrasce korišćenja digitalnih alata od strane krijumčarskih mreža, način donošenja odluka od strane migranata, ranjivosti kojima su izloženi, kao i kanale komunikacije između migranata i nadležnih organa. Tokom terenskog istraživanja, prikupljene su informacije i kroz sastanke sa nadležnim institucijama i učešće na stručnim forumima. Prikupljene informacije objedninjene su u nacionalne izveštaje koji su predstavljali osnov za izradu ovog dokumenta.
Na osnovu informacija prikupljenih tokom prve faze razvijena je metodologija za analizu pravnog okvira, sa ciljem da se ispita odnos obaveza države potpisnice Konvencije o visokotehnološkom kriminalu sa pravnim okvirom suzbijanja krijumčarenja migranata-druga faza. U drugoj fazi sprovedena je komparativna analiza pravnog okvira u sve tri zemlje, fokusirana na usklađenost nacionalnih zakona sa odredbama Protokola i Konvencije. U ovoj fazi sprovedeni su i dodatni intervjui sa istražnim organima, tužilaštvima, policijskim organima i drugim relevantnim akterima od značaja za zaštitu prava migranata koji su bili predmet krijumčarenja, uključujući i nezavisna tela za zaštitu ljudskih prava.
Osnovni zadatak ovog rada jeste da omogući dublje razumevanje sve izraženije povezanosti između visoko tehnološkog kriminala i krijumčarenja migranata. Rad nastoji da objedini i sistematizuje operativne podatke o konkretnim radnjama koje krijumčari preduzimaju uz oslanjanje na digitalne tehnologije, pri čemu se posebno analizira da li i u kojoj meri te radnje potpadaju pod zakonske kvalifikacije iz oblasti visokotehnološkog kriminala. Na osnovu ove analize, cilj je da se identifikuju praznine i neusklađenosti u važećem zakonodavstvu i da se ukaže na potrebu za uvođenjem specifičnih kvalifikacija koje bi omogućile bolju identifikaciju, dokazivanje i sankcionisanje digitalno facilitiranih oblika krijumčarenja.
U tom smislu, smatramo da će ovaj analitički pokušaj doprineti dubljem razumevanju kompleksnosti problema, kao i pružiti relevantne uvide koji mogu biti od značaja donosiocima odluka u procesu oblikovanja, razvoja i unapređenja strateških i normativnih odgovora u ovoj oblasti. Dodatno, ovakva vrsta istraživanja i rad ana terenu, pruža i direktan uvid u opseg informacija kojima raspolažu organizacije civilnog društva a koje mogu biti od značaja i za aspekt operativnog rada i istraga nadležnih državnih organa.
Efikasan i održiv sistem za suzbijanje krijumčarenja migranata mora se temeljiti na doslednoj primeni međunarodnih standarda, pre svega onih sadržanih u Protokolu protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i vazduhom. U tom kontekstu, ovaj rad pruža pregled trenutnog stanja usklađenosti domaćeg zakonodavnog i institucionalnog okvira sa odredbama Protokola, ne samo u pogledu inkriminacije i krivičnopravnog odgovora, već i u domenu drugih ključnih obaveza koje države preuzimaju ratifikacijom ovog instrumenta.