ponedeljak, 22.06.2020.
Nevidljive mape Loznice
Na našoj mapi, 18.06.2020. godine, se našao grad Loznica u kome su mladi imali priliku da kroz dramski performans predstave bogatstvo kulturne različitosti, kao i uticaj koji je fabrika „Viskoza“ imala u ovoj zajednici.
Kroz razgovor sa svojim sugrađanima, bivšim radnicama Viskoze, mladi su imali priliku da se upoznaju sa interkulturnim nasleđem Loznice i ličnostima koje su kroz istoriju donosile novu kulturnu i društvenu praksu u grad i doprinosile njegovom razvoju.
Predstava koja je izvedena na lozničkom šetalištu je tematizovala identitet(e) radnika/radnica fabrike „Viskoza“ – ljudi iz svih krajeva Jugoslavije, sa različitim navikama i običajima, ali istim problemima, željama i nadanjima. Poseban fokus je bio na identitetu žena radnica, ženskih prava i problema „dvostrukog tereta“: rada u fabrici zajedno sa kućnim poslovima i brigom o deci. U publici su bili mladi koji su o Viskozi samo čuli od svojih roditelja ili baka i deda, ali i oni koji su u fabrici radili i koji su nam potvrdili da smo uverljivo rekonstruisali jedan dan u životu fabrike.
Ali nije samo Viskoza bila tema toga dana, već se govorilo i o istoriji grada i njegove neposredne okoline, o poreklu imena, o Nemanjićima – Katalini i Stefanu Dragutinu kao ktitorima Tronoše, o italijanskim dobrovoljcima koji su poginuli na Drini u Velikom ratu, o Jahja Begu Dukađiniju (srednjovekovnom otomanskom pesniku), o Etel Rouz Bankart, Britanki koja je pomagala srpsku vojsku za vreme Velikog rata, a potom osnovala i sanatorijum za ratnu siročad u Banji Koviljači, o legendarnom lokalnom violinisti Naifu Amziću, i dve naše sugrađanke/savremenice koje su odlučile da se iz daleka presele u Loznicu—Kazahstanka Alja Jović, koja je u ovaj kraj došla zbog ljubavi i tu već 12 godina živi sa suprugom i dvoje dece, i ruska novinarka Tatiana Rubykova, koja je za svoju penziju odabrala Runjane, a o Srbiji napisala i dva veoma popularna vodiča na ruskom.
U večernjim satima, Dah teatar je izveo predstavu „Nevidljivi grad Loznica“ koja se takođe fokusira na dugu istoriju Loznice, okoline i njenih znamenitih ličnosti.
Publici je podeljena i publikacija „Nevidljive mape“, u kojoj se nalazi rečnik „Viskoze“, koji objašnjava pojmove u vezi sa fabrikom i društvenim sistemom u kom je funkcionisala, a podeljene su fabričke legitimacije, dizajnirane po uzoru na one koje su radnici koristili za identifikaciju pri ulasku u fabriku.